ANTUN ŠOLC, OBITELJ I RUKOPIS – Ratni put

Ratni put

– Na dan 27. listopada 1914. godine Antun se prijavio u Rennweg Kassarne u bečkome trećem okrugu. Isprva je bio upisan u c. i kr. pješačku pukovniju br. 4 »Hoch und Deutschmeister« zajedničke vojske sa stožerom u Beču. Tijekom temeljne obuke prebačen je u c. i kr. pješačku pukovniju br. 100 “von Steinsberg” zajedničke vojske sa stožerom u Teschenu, gradu koji je poslije rata podijeljen na veći poljski Cieszyn i manji čehoslovački, odnosno češki Tešin. Provevši ostatak obuke u gradovima Hohenstadtu (Zabreh) i Zautkeu (Sudkov), također u današnjoj Češkoj, u prosincu se dragovoljno javio za popunu II. bojne svoje pukovnije koja se tada nalazila u istočnome Srijemu. Na obroncima Fruške gore bojna provodi vrijeme u razmjerno mirnom zaleđu sve do svibnja 1915, kad je prebačena na novootvoreno Talijansko, točnije Sočansko bojište.

Šolc se kao običan vojnik borio u 1. i 2. sočanskoj bitki, nakon kojih je bojna povučena na odmor u Korušku, u grad Würmlach. Zbog lošega zdravstvenog stanja poslan je potom u pomoćnu vojnu bolnicu u gradu Mauthenu, također u pokrajini Koruškoj, odakle je uskoro premješten u vojnu bolnicu u štajerski Knittelfeld. Nakon raznih komplikacija, u studenome 1915. iz tamošnje ga je bolnice stariji brat August uspio povući u Beč. Dodijeljeni jednom laboratoriju, Antun i njegovi drugovi uz razna su ometanja, nerad i zabušavanje provodili kemijske pokuse za Ministarstvo rata. Nakon slučajno izazvanoga požara koji je uništio laboratorij, vojne vlasti poslale su ga u Graz, gdje je do kolovoza 1916. radio u vojnoj automobilskoj radionici. U rujnu 1916. Antun je upućen u Galiciju na obuku za vezista, koju je uspješno završio istoga mjeseca te je u listopadu promaknut u čin Gefreitera, razvodnika (Sjećanja, 112).

MARKO VUKIČEVIĆ

RATNA SJEĆANJA 1914-1918.