HRVATSKI EGZONIMI I.
IMENA DRŽAVA, GLAVNIH GRADOVA I NJIHOVIH STANOVNIKA
PREDGOVOR
U posebnom izdavačkom nizu Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža svoje je mjesto pronašao i priručnik o hrvatskim egzonimima (ponašenicama), tj. udomaćenim zemljopisnim imenima stranih zemljopisnih objekata koja se razlikuju od izvornih imena (endonima).
Zemljopisnim se imenima ili toponimima (u geografskoj se stručnoj i znanstvenoj literaturi prednost daje terminu geografska imena) na međunarodnoj razini bavi Skupina stručnjaka za zemljopisna imena pri Ujedinjenim narodima (engleski United Nations Group of Experts on Geographical Names – UNGEGN), osobito njezina Radna skupina za egzonime (engleski Working Group on Exonyms – WGE).
Skupina je egzonime definirala u širem smislu, kao zemljopisna imena koja se upotrebljavaju u nekom jeziku za strane zemljopisne objekte, odnosno zemljopisne objekte smještene izvan područja toga jezika, a razlikuju se od službenih ili prihvaćenih zemljopisnih imena koja se rabe na području na kojem se objekt nalazi (npr. francuski Londres za London, talijanski Parigi za Paris, slovenski Dunaj za Wien). Na tom je tragu i definicija Međunarodnoga vijeća za onomastičke znanosti (engleski The International Council ofOnomastic Sciences – ICOS), koje se bavi svim imenima, tako i zemljopisnima.
Hrvatski je egzonim stoga udomaćeno, hrvatsko zemljopisno ime za objekt smješten izvan hrvatskoga jezičnog područja (npr. Beč, Budimpešta, Varšava, Solun), odnosno lik nekoga imena u hrvatskom jeziku drukčiji od onoga u jeziku područja na kojem se nalazi imenovani zemljopisni objekt. Shvaćeni tako, egzonimi su sva imena koja su u nekoj mjeri prilagođena hrvatskomu jeziku bez obzira na način udomaćivanja (transkripcija, transliteracija, potpuni ili djelomični prijevod izvornoga imena, preko jezika posrednika, pa se može znatno razlikovati od izvornoga, ili je potpuno hrvatsko ime). Tako se neki hrvatski egzonimi od izvornih zemljopisnih imena razlikuju u jednom slovu, drugi u više njih, treći su pak posve drukčiji likovi.
U hrvatskim se jezikoslovnim priručnicima egzonimi definiraju u užem smislu, kao sadašnja i povijesna hrvatska imena svih kontinenata i gotovo svih država (rijetka su preuzeta u izvornom liku), većine ovisnih teritorija, svih mora i oceana, mnogih pokrajina, saveznih država i drugih teritorijalnih jedinica, nekih gradova, otoka, planina, rijeka, jezera i dr. To su uglavnom imena onih zemljopisnih objekata koji imaju povijesni identitet ili su zbog višestoljetnih povijesnih veza s hrvatskim jezikom i kulturom njihova imena poprimila pohrvaćeni lik (npr. Budimpešta, Jeruzalem, Prag, Rim, Bavarska, Galicija, Normandija, Vlaška nizina, Dunav). Mnoga danas često upotrebljavana udomaćena imena nemaju izraženije povijesne veze s Hrvatskom, ali smo ih postupno oblikovali i prihvatili (npr. Aljaska, Čeljabinsk, Sjeverna Karolina, Teksas). Neki su hrvatski egzonimi zastarjeli pa imaju povijesnu, a ne uporabnu vrijednost (npr. Beljak, Bruselj, Carigrad, Jakin, Mletci, Požun); oni mogu poslužiti za rasvjetljavanje kulturno-političkih odnosa u prošlosti. Za egzonime se katkad rabe i značenjski bliski ili isti pojmovi poput: udomaćena, pohrvaćena, ponašena, prihvaćena, prilagođena ili strana zemljopisna imena.
Uz to što se različito definiraju, još su dva problema ključna za njihovo razumijevanje i primjenu: postavljanje jasnih kriterija njihove uporabe (kad treba/valja rabiti egzonim, akad endonim) te odabir jednoga, »pravilnog« lika ako ih je u uporabi više (npr. MjanmarlMijanmarlMianmarlMjanma, MaldivilMaledivi, Sveti Toma i Princ / San Tome i Prinsipe / Sveti Toma i Prinsipe). Upravo je raznolikost imenskih likova, njihova neujednačenost i nedosljednost u pisanju i uporabi, koja je proizašla iz navedenih problema, boljka mnogih stručnih, popularnih, čak i znanstvenih tekstova, ali i najuglednijih hrvatskih arlasnih, enciklopedijskih i leksikonskih izdanja, koja se u pisanju i uporabi egzonima oslanjaju na postojeće jezikoslovne priručnike. Naime, ti priručnici donose opća pravila pisanja egzonima i navode prilično neodređene upute za njihovu uporabu, što potkrepljuju malobrojnim primjerima i nerijetko dvostrukim rješenjima pisanja spornih egzonima, pa problemi česro ostaju neriješeni. Neujednačenost se potom prenosi u školske udžbenike, atlase i medije, što kod korisnika može izazivati nejasnoće u pisanju i nesigurnost u uporabi. Osobito na te probleme upozoravaju kartografi jer prilikom izrade zemljovida u načelu moraju odabrati jedan lik. Sagledavanje raširenosti problema vezanih uz egzonime, što je moguće tek uvidom u obilnu građu, te pokušaj njihova svojevrsnog usustavljivanja donošenjem preporuka bili su glavni motivi za izradu ovoga priručnika.
Nastao je po uzoru na slična strana izdanja (npr. poljski Nazwy paJistw fwiata, ich stolic i mieszkancow I Names of countries, their capitals and inhabitants, 1997, u više izdanja i dopuna, ili Slovenska imena drŽdv, 2013). Ovako koncipiran priručnik mogao bi biti poticaj za osnivanje središnjega strukovnog tijela koje bi se bavilo normizacijom svih zemljopisnih imena u hrvatskom jeziku, tako i egzonima.
lmenskim likovima u svojim općim izdanjima, poput Atlasa svijeta, Hrvatske enciklopedije i Hrvatskoga općeg leksikona, Leksikografski zavod Miroslav Krleža pridonosi normiranju zemljopisnih imena iz stranih jezika.
Pritom se nastoji sustavno provoditi pravilo da se zemljopisna imena stranih zemljopisnih objekata pišu izvorno ako dolaze iz jezika koji se služe latiničnim pismom, dok se imena iz jezika koji se služe drugim pismima (npr. ćirilica, alfabet, te kinesko, japansko i arapsko pismo) translireriraju ili transkribiraju. Uz zemljopisna imena koja se nisu udomaćila u hrvatskom jeziku (najčešće iz nelatiničnih pisama) bilježi se izgovor. Potiče se i uporaba egzonima kad je ona nedvojbena. Međutim, ako je izvorno ime dosegnulo određeni stupanj prilagodbe u hrvatskom jeziku, ali još nije posve prilagođeno ili prihvaćeno, nerijetko se pojavljuju raznovrsni egzonimski likovi (kao za Mjanmar) ili se, ako je riječ o imenu iz latiničnoga pisma, upotrebljava izvorni lik i kad za njega postoji hrvatska inačica (npr. Alto Adige umjesto Južni Tirol, North Carolina umjesto Sjeverna Karolina).
Najviši je stupanj standardizacije u hrvatskom jeziku postignut za imena država jer su za potrebe državnih međunarodnih odnosa i platnoga prometa izrađeni popisi hrvatskih službenih skraćenih i punih imena država. Tako je 1994. Narodna banka Hrvatske (poslije HNB) objavila uputu o uporabi slovnih kratica za zemlje u platnom prometu S inozemstvom (prema normi ISO 3166-1), a 1996. Ministarstvo vanjskih poslova (poslije MVEP) objavilo je popis službenih hrvatskih imena država. Oba su se popisa mijenjala i nadopunjavala. Imena država iz tih dvaju popisa katkad se razlikuju (npr. Višenacionalna Država Bolivija (MVEP) I Pl uri nacionalna država Bolivija (HNB), Salomonovi Otoci (MVEP) I Solomonski Otoci (HNB), Kabo Verde (MVEP) I Zelenorrska Republika (HNB)), što znači da ni popisi koji se drže službenima nemaju normi rane hrvatske likove.
Premda je njihova važnost u diplomatskim protokolima neupitna, u tim je popisima ipak riječ o službenim hrvatskim imenima, tj. imenima u svrhu uporabe u međunarodnim odnosima i međunarodnopravnim aktima, a ne o udomaćenim imenima koja se rabe izvan navedene službene svrhe. To znači da ne propisuju likove u neslužbenoj, općoj uporabi, odnosno za nju nisu obvezujući. U službenoj su uporabi primjerice imena država Bjelarus, Cate d’Ivoire, El Salvador, Kabo Verde, Timor-Leste i Brunej Darussalam, dok se u općoj uporabi, za koju je važno da lik pripada hrvatskomu standardnom jeziku, te države mogu nazivati Bjelorusija, Bjelokosna Obala, Salvador, Zelenorrski Otoci, Istočni Timor i Brunej.
Imena ovisnih područja nisu, poput imena država, usustavljena do te mjere (propisana su samo za službenu uporabu HNB-a), pa se u izvorima često pojavljuju različite hrvatske inačice. Neka imena ovisnih područja imaju prihvaćenu hrvatsku inačicu (npr. Američka Samoa, Bermudi, Francuska Gijana, Francuska Polinezija), dok su neka u procesu prilagodbe pa ih nalazimo u više inačica (najčešće su samo djelomično prilagođena, npr. Južna Georgia i Otoci Južni Sandwich) ili se rabe i udomaćena i izvorna imena (npr. Angvila/Anguilla, Bouvetov Otok I Bouvet, Makao/Macao).
Priručnik Hrvatski egzonimi 1. – Imena država, glavnih gradova i njihovih stanovnika donosi preporučena imena država, pripadnih glavnih gradova i ovisnih područja za opću uporabu, tj. za uporabu u školstvu, nakladništvu, medijima, leksikografiji i dr.
Većina imena država prošla je proces prilagodbe hrvatskomu jeziku, dobro je prihvaćena i nedvojbena. No za neka imena još ne postoje jedinstveni likovi. Manji je broj udomaćenih imena država i ovisnih područja jednakih izvornomu liku (npr. Argentina, Crna Gora, Venezuela, odnosno Curacao, Jersey, Tokelau) te oni nisu egzonimi. Kako bi se očuvala cjelina, u priručniku su obrađena imena svih država i ovisnih teritorija suvremenoga svijeta, bez obzira na to jesu li egzonimi ili preuzera izvorna imena. Više je razloga zbog kojih su uvrštena i imena glavnih gradova država s pridruženim imenima njihovih stanovnika i odnosnim pridjevima: zbog značenja što ga glavni gradovi kao središta političke vlasti imaju u nacionalnom prostoru, zbog rastuće potrebe njihova označivanja na sve brojnijim tiskanim i virtualnim općim te političkim i drugim tematskim zemljovidima, zbog bolje opće obaviještenosti o svjetskim zbivanjima i s tim povezanim bržim širenjem informacija, što pridonosi upoznavanju ili češćemu susretanju s udaljenijim i manje poznatim toponimima, te zbog česte metonimijske uporabe imena gradova kao označivača cijele države u javnom diskursu. Kako se u općoj uporabi često javlja potreba za pisanjem imena stanovnika (etnika), odnosnih pridjeva, genitiva i lokativa imena država i glavnih gradova, i ti su oblici riječi uvršteni u ovaj priručnik.
UREDNICA
KONCEPCIJA PRIRUČNIKA
Priručnik je podijeljen u tri cjeline, dvije tablične i karrografsku.
Najveću cjelinu čini 198 tablica s obrađenim imenima država (195) i područja priznatih u dijelu međunarodne zajednice (3), poredanih abecednim redoslijedom, te 198 tablica s imenima njihovih glavnih gradova.
Svaka država ili područje s pripadnim glavnim gradom na jednoj je stranici.
Drugu cjelinu čini tablica s imenima ovisnih područja. Struktura tablica potanko je obrazložena li daljnjem tekstu.
Treću cjelinu čini zemljovid svijeta te šest zemljovida kontinenata s upisanim imenima država i glavnih gradova. Za lakše snalaženje u knjizi i na zemljovidima dodano je kazalo imena.
IZVORI I NAČELA ZA PREPORUKE
Skraćena hrvatska imena država, izvorni ili preporučeni udomaćeni imenski likovi ovisnih područja i glavnih gradova, oblici genitiva i lokativa, odnosni pridjevi, etnici i njihovi genitivi izabrani su i preporučeni na temelju potvrda registriranih u 40-ak relevantnih izvora nastalih u razdoblju od 130 godina, tj. od prvoga prijevodnog atlasa na hrvatskom jeziku iz 1887. do danas. U odnosu na ostale izvore, najviše egzonima pronalazi se u atlasima svijeta, bez obzira na njihovu namjenu, mjerila i stupanj generalizacije. U izvore su uvršteni opsežni školski atlasi svijeta iz najstarijega razdoblja, ali i općenamjenski atlasi svijeta od 1930-ih do danas. Konzultirani su raznovrsni jezikoslovni priručnici (rječnici, pravopisi, gramatike hrvatskoga jezika), suvremeni leksikoni i enciklopedijska mrežna izdanja te službeni popisi imena država i ovisnih područja. Izvorna imena te imena država i glavnih gradova na engleskom i francuskom jeziku preuzeta su iz službenih popisa država i ovisnih područja te relevantnih baza zemljopisnih imena. Sadržaji u bilješkama pteuzimani su, usklađivani i dorađivani prema različitim leksikografskim i internetskim izvorima. Osobit je problem nedostatak pouzdanih obuhvatnih izvora za podrijetlo i povijest imena država, ne samo hrvatskih imena nego i stranih, te raznovrsnost pisanja hrvatskih inačica nekih jezika, poglavito afričkih, pacifičkih i karipskih jezika. Popis svih izvora donosi se na kraju knjige.
Pri odabiru određenoga lika, a osobito u rješavanju spornih egzonima, vodili smo se sljedećim načelima:
1) načelom sustavnosti, kojim su se nastojala usustaviti zemljopisna imena koliko god je to moguće (npr. primjenom analogije nastojalo se preporučivati likove prema već porvrđenim obrascima),
2) tradicijskim načelom, koje uvidom li mnoge, tako i one najranije potvrde, u obzir uzima tradiciju uporabe određenoga lika,
3) načelom ovjerenosti i potvrđenosti u uporabi, tj. čestoće pojavljivanja u izvorima (osobito važno pri rješavanju dvostrukosti),
4) načelom jednostavnosti, koje podrazumijeva pojednostavljenje pisanja imena zbog lakše pamtljivosti i točnije uporabe (najčešće se primjenjivalo da se smanje dvostrukosti),
5) načelom prilagođenosti suvremenomu jeziku, kojim su se li obzir uzimali najnoviji trendovi u razvoju jezika.
Često su se preporuke donosile kombinacijom više načela. Dvostruka rješenja imenskih likova (kao i etnika i odnosnih pridjeva) ponuđena su samo onda kad postoji potvrđena tradicija uporabe obaju likova, kad se ona podjednako često pojavljuju u izvorima i/ili kad oba lika podjednako dobro funkcioniraju u jeziku. Budući da priručnik ne može imati normativni status, nije ustanovljivana hijetarhija važnosti preporučenih rješenja (prema kojoj ime može biti: standardizirano /normirano/ ime ili preporučena, istovrijedna, dopuštena ili nedopuštena inačica), pa redoslijed kojim su rješenja napisana ne sugerira njihovu važnost.
Drugim riječima, ponuđena dvostruka rješenja drže se ravnopravnim inačicama; odvojena su kosom crtom (I).
Predgovor
Upute čitateljima
Struktura tablice
Kratice
Države
Ovisna područja
Zemljopisne karte
Kazalo imena
Popis izvora i literature
HRVATSKI EGZONIMI I.
IMENA DRŽAVA, GLAVNIH GRADOVA I NJIHOVIH STANOVNIKA
LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA
Zagreb,2016.
LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA
GLAVNI RAVNATELJ
Antun Vujić
RAVNATELJ
Bruno Kragić
CIP zapis je dosrupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000945420
ISBN 098-953-268-040-9
UREDNICA
Ivana Crljenko
UREDNIŠTVO
Ankica Čilaš Šimpraga, Domagoj Vidović
LEKSIKOGRAFSKE KONZULTANTICE
Sanja Fabijanić (podrijerlo imena država)
Zrinka Meštrović
ZNANSTVENI PREGLED
Josip Faričić
JEZIČNO UREDNIŠTVO
Zrinka Mešrrović,
Mirjana Mrakužić,
Ivana Jović
KARTOGRAFI
Tomislav Kaniški,
Darko Sekeli
GRAFIKA
Ankica Petrović (prijelom)
KOREKTURA
Dubravko Veldić,
Maja Karšaj,
Dubravka Šalić,
Olgica Zidanić
DIZAJN
Dubravka Rakoci
TISAK I UVEZ
ZRINSKI d. d., ČAKOVEC
RUKOPIS REDAKCIJSKI DOVRŠEN
26. rujna 2016.
TISKANJE DOVRŠENO
studeni 2016.
 |
Mogućnosti kupnje – opširnije
Fizičke osobe – obročno plaćanje: – obrok.
Pravne osobe – plaćaju jednokratno bez popusta.
