Hrvatski egzonimi drugi svezak – popis preporučenih svih zemljopisnih objekata
Nakon priručnika Hrvatski egzonimi I., u kojem se donose preporučena imena država, pripadnih glavnih gradova i ovisnih područja te iz njih neki izvedeni oblici riječi, objavljen je i drugi priručnik o hrvatskim egzonimima. Hrvatski egzonimi II. popis je preporučenih suvremenih i povijesnih egzonima svih zemljopisnih objekata (države, gradovi, ovisna područja, regije, rijeke, planine, jezera, naselja, mora, oceani, zaljevi i dr.).
Za razliku od imena država, imena ostalih zemljopisnih objekata nisu se u većoj mjeri udomaćivala, a kad se to i radilo, bilo je nesustavno, nedosljedno i neujednačeno. Stoga se u priručniku preporučivalo pisanje najčešće samo jednoga suvremenog ili povijesnog egzonima, koji se može rabiti ako se upotrebljava prilagođeno, a ne izvorno ime. Nije se preporučivala uporaba jednog od dvaju oblika zemljopisnog imena (izvornoga ili prilagođenog), kao što se nije određivalo koji je povijesni egzonim posve zastario te nije prikladan za uporabu. Tim bi se pitanjima trebalo baviti nacionalno povjerenstvo za zemljopisna imena.
Izrada popisa
Popis je izrađen na temelju potvrda registriranih u 18 relevantnih izvora nastalih u razdoblju od 130 godina te jasno određenih načela za preporuke prilagođenih imena. Za više od 3000 popisanih prilagođenih imena određena su i pripadna izvorna imena, jezik (jezici) izvornoga imena, tip i podtip imenovanoga zemljopisnog objekta te njegova lokacija. Navodile su se i inačice egzonima zabilježene u izvorima.
Priručnicima o hrvatskim egzonimima Hrvatska se pridružuje zemljama koje su prepoznale važnost standardiziranja zemljopisnih imena radi njihova njegovanja i očuvanja u tekstovima i na kartografskim prikazima, kao i radi uporabe egzonima u govoru, kad je to poželjno.
Zemljopisna imena koja se upotrebljavaju u nekom jeziku za strane zemljopisne objekte
Nakon priručnika Hrvatski egzonimi I. (2016) Leksikografski zavod Miroslav Krleža objavljuje i drugi priručnik o hrvatskim egzonimima. Egzonimi su udomaćena zemljopisna imena stranih zemljopisnih objekata koja se razlikuju od izvornih imena (endonima). Prema definiciji Radne skupine za egzonime (engleski Working Group on Exonyms – WGE), koja djeluje unutar Skupine stručnjaka za zemljopisna imena pri Ujedinjenim narodima (engleski United Nations Group of Experts on Geographical Names – UNGEGN), to su zemljopisna imena koja se upotrebljavaju u nekom jeziku za strane zemljopisne objekte, odnosno objekte smještene izvan područja toga jezika, a razlikuju se od službenih ili prihvaćenih imena koja se rabe na području na kojem se objekt nalazi (npr. francuski Londres za London, talijanski Parigi za Paris, slovenski Dunaj za Wien). Na tom je tragu i definicija Međunarodnoga vijeća za onomastičke znanosti (engleski The International Council of Onomastic Sciences – ICOS), koje se bavi svim imenima, tako i zemljopisnima.
Hrvatski egzonimi su udomaćena zemljopisna imena
Hrvatski su egzonimi udomaćena zemljopisna imena za objekte smještene izvan hrvatskoga jezičnog područja (npr. Beč, Budimpešta, Solun, Varšava). To su, dakle, sva zemljopisna imena koja su u nekoj mjeri prilagođena hrvatskomu jeziku bez obzira na način udomaćivanja (transkripcija, transliteracija, potpuni ili djelomični prijevod izvornoga imena, preuzimanje preko jezika posrednika), pa se mogu znatno razlikovati od izvornih imena, ili su potpuna hrvatska imena.
U hrvatskim se jezikoslovnim priručnicima egzonimi definiraju kao sadašnja i povijesna hrvatska imena svih kontinenata i gotovo svih država, većine ovisnih područja, svih mora i oceana, mnogih pokrajina, saveznih država i drugih teritorijalnih jedinica, nekih gradova, otoka, planina, rijeka, jezera i dr. To su uglavnom imena onih zemljopisnih objekata koji imaju povijesni identitet ili su zbog višestoljetnih povijes¬nih veza s hrvatskim jezikom i kulturom njihova imena poprimila pohrvaćeni lik (npr. Bavarska, Budimpešta, Dunav, Galicija, Jeruzalem, Normandija, Prag, Rim, Vlaška nizina). Za egzonime se katkad rabe i značenjski bliski ili isti pojmovi: udomaćena, pohrvaćena ili hrvatska (ako je posrijedi hrvatski jezik), ponašena (ponašenice), prihvaćena, prilagođena (prilagođenice) zemljopisna imena, odnosno imenski likovi. Rabi se i naziv strana zemljopisna imena, iako nije riječ o stranim imenima nego o našim imenima za strane zemljopisne objekte.
Hrvatski egzonimi – definicija
Iz definicije pojma egzonim nije jasno u kojoj se mjeri prihvaća različitost egzonima u odnosu na endonim, odnosno u kojoj se mjeri u pisanju (ili čak samo u izgovoru) egzonimi razlikuju od izvornih imena. Taj je nerazjašnjeni kriterij ostao jedan od ključnih problema za prosudbu je li neki toponim egzonim ili nije. Takvo je pak stanje rezultiralo različitim poimanjem toponima kao egzonima u različitih stručnjaka – od mišljenja da je egzonim svaki toponim s najnižim stupnjem promjene, koji podrazumijeva samo razlike u izgovoru toponima premda je pisani lik isti (riječ je o fonetskim egzonimima, npr. endonim Paris u francuskom jeziku [paʀi’] bio bi egzonim u engleskome [‘per¬əs]), preko toponima s razlikama od jednoga do nekoliko slova u odnosu na izvorni lik (npr. Pariz za Paris ili Venecija za Venezia) do znatno ili potpuno izmijenjenoga egzonimskog lika toponima (npr. Beč ili Dunaj za Wien; Solun za Thessaloníkē, tj. Θεσσαλονίκη ).
Problem je donekle trebalo umanjiti prihva ćanje Rezolucije 19 na Trećoj konferenciji UN¬a o standardizaciji zemljopisnih imena (1977), prema kojoj popisi egzonima ne bi trebali uključivati toponime koji se od službenoga izvornog imena razlikuju: jer im nedostaje, dodano im je ili promijenjeno neko slovo, dijakritički znak ili član; jer im je ime promijenjeno deklinacijom; jer im je generički dio imena preveden; jer je toponim izmijenjen trans¬kripcijom ili transliteracijom. Međutim, te su preporuke načelne te katkad teško potpuno i dosljedno provedive zbog mnogo iznimaka, pa su stručnjaci iz pojedinih zemalja izrađivali vrlo opširne popise egzonima koji sadržavaju toponime s najnižim stupnjem promjene.
Hrvatski egzonimi – klasifikacija
Osim prema stupnju promjene, egzonimi se mogu klasificirati prema tipu zemljopisnoga objekta koji imenuju, lokaciji zemljopisnoga objekta, stupnju normiranja u uporabi, području uporabe, motivaciji imenovanja, načinu udomaćivanja u jeziku primatelju, učestalosti uporabe u određenom razdoblju i dr. Prema ovom posljednjem kriteriju egzonimi mogu biti suvremene prilagođenice (tzv. kurentni egzonimi, tj. likovi koji se danas upotrebljavaju), egzonimi koji nestaju (sve se rjeđe upotrebljavaju) i povijesne prilagođenice (zastarjeli likovi koji se ne upotrebljavaju u svakodnevnoj jezičnoj praksi pa imaju povijesnu, a ne uporabnu vrijednost).
Najviše nejasnoća izazivaju egzonimi koji polako nestaju iz opće uporabe, ali se još uvijek upotrebljavaju u pojedinim izvorima ili strukama, najčešće kao alternativna imena (npr. Carigrad je i danas katkad suvremeni, a ne samo povijesni egzonim u nekim, uglavnom povijesnim i jezikoslovnim izvorima, dok je u zemljopisnim izvorima zamijenjen imenom Istanbul. Slično je i s imenima Ciskavkazija, Erdelj, Galilejsko jezero, Habsburška Monarhija, Sidra, Tiberijsko jezero, Zakavkazje i dr.). Premda malobrojni, takvi egzonimi otežavaju razvrstavanje prilagođenica na suvremene ili povijesne, stoga su ovdje egzonimi popisivani zajedno, bez obzira na to jesu li suvremeni, povijesni ili nestaju.
Hrvatski egzonimi – preporuke
Nejasnoće u definiranju egzonima i njihovoj uporabi razlogom su što se u okviru UNGEGN¬a na egzonime već pedesetak godina gleda uglavnom s nepovjerenjem te ih se drži nepoželjnima. Takvo stajalište pretočeno je u preporuke UNGEGN¬a, pa se savjetuje smanjivanje broja egzonima u svakodnevnoj govornoj i u pisanoj uporabi u stručnim i znanstvenim izdanjima. Prvi je put o tom prihvaćeno više rezolucija na Drugoj konferenciji UN¬a o standardizaciji zemljopisnih imena još 1972.
Za takvu se odluku navodilo nekoliko razloga:
1) ometanje međuna rodne političke, ekonomske, kulturne, znanstvene, turističke i druge komunikacije zbog uporabe udomaćenih imena u svakom pojedinom jeziku,
2) nepotrebno opterećivanje vokabulara dodatnim imenima,
3) postojanje stalnih ne jasnoća u pisanju i uporabi egzonima zbog pojavljivanja višestrukih likova za isti toponim,
4) izražavanje imperijalističkih težnji u povijesnim imenima nastalima u doba kolonijalizma i političkih pretenzija u doba hladnoga rata.
Unatoč preporukama o njihovu uklanjanju ili pisanju u zagradama uz izvorna imena u većini kartografskih izdanja, egzonimi su u mnogim zemljama, u većoj ili manjoj mjeri, i dalje ostali važan dio nacionalnih jezika. Primjerice, Slovačka, Češka, Poljska i Slovenija imaju povjerenstva za standardizaciju zemljopisnih imena, koja se među ostalim bave popisivanjem i obradbom egzonima u sličnim priručnicima. U Slovačkoj je tako objavljen priručnik Slovenské vžité názvy geografických objektov ležiacich mimo územia Slovenskej republiky (1999), u Češkoj Index českých exonym: Standardizované podoby, varianty (2006), u Poljskoj Urzędowy wykaz polskich nazw geograficznych świata (2013), u Sloveniji Slovenski eksonimi (2013) i Zbirka slovenskih eksonimov(2015).
Hrvatski egzonimi – upotreba
Uz određivanje je li neko zemljopisno ime egzonim ili endonim, nameću se i druga pitanja:
1) koji prilagođeni lik upotrijebiti ako ih ima više,
2) kada upotrijebiti prilagođeno ime (egzonim), a kada izvorno ime (endonim),
3) koji je egzonim posve zastario pa ga ne treba rabiti (osim možda u povijes¬ nom kontekstu), a koji je još uvijek katkad u uporabi.
Hrvatski egzonimi – koji prilagođeni lik upotrijebiti
Na prvo pitanje odgovara se normiranjem pisanja egzonima, ili barem preporučivanjem pisanja najčešće jedinstvenog te usustavljenog i ujednačenog egzonimskog lika (što ovdje radimo), a na drugo i treće određivanjem statusa i normiranjem uporabe zemljopisnih imena (što ovdje ne radimo).
Kako bi se uopće moglo sustavno postupati s egzonimima (i započeti s tim povezan proces smanjivanja njihova broja), u prvoj fazi potrebno je izraditi iscrpan inventar (popis) svih egzonima, i suvremenih i povijesnih i onih koji nestaju (što potiče i Rezolucija 28 prihvaćena na Drugoj konferenciji UN¬a o standardizaciji zemljopisnih imena). U drugoj fazi slijedi normiranje pisanja egzonima jer ono nije usustavljeno i jednoznačno. Pregledavanjem mnogobrojnih izvora uočeno je, naime, da često ne postoje jedinstveni hrvatski likovi za istu prilagođenicu, odnosno pronalazi se više prilagođenih ili poluprilagođenih hrvatskih imenskih likova za jedan zemljopisni objekt (npr. Američki Djevičanski otoci, Američko otočje Virgin, Američki Virgin, Američki Virgines otoci, Američki Virginski prilagođenicama ili izvornim imenima.
Standardiziranje pisanja, statusa i uporabe egzonima koje bi imalo normativni status i odvijalo se u trima navedenim fazama trebalo bi provoditi nacionalno stručno tijelo za standardizaciju zem ljopisnih imena, koje u nas još nije ustanovljeno.
Hrvatski egzonimi – popisivanje prilagođenih zemljopisnih imena
U ovom se priručniku stoga bavimo onim što je jedino moguće: popisivanjem prilagođenih zemljopisnih imena iz odabranih izvora (nisu popisana sva udomaćena ikad upotrijebljena imena u hrvatskim izvorima, ali većina onih najpotvrđenijih zasigurno jest) i preporučivanjem pisanja egzonima, tj. odabiranjem najčešće jednoga preporučenoga suvremenoga ili povijesnoga prilagođenog lika. To znači da ne preporučujeno ne preporučujemo koje od dvaju imena, izvorno ili prilagođeno, valja upotrijebiti, niti određujemo koji je povijesni egzonim posve zastario te nije prikladan za uporabu – samo ga popisujemo i u napomeni navodimo da je danas zamijenjen izvornim imenom ili suvremenom prilagođenicom.
Hrvatski egzonimi – u drugom svesku popisuju se svi zemljopisni objekti
U Hrvatskim egzonimima I. donose se preporučena imena država, pripadnih glavnih gradova i ovisnih područja za opću uporabu, a u Hrvatskim egzonimima II. popisuju se svi zemljopisni objekti (države, gradovi, ovisna područja, regije, rijeke, planine, jezera, naselja, mora, oceani, zaljevi i dr.) te se preporučuje pisanje njihovih prilagođenih, pohrvaćenih imena. Za razliku od imena država, većina kojih je prošla proces prilagodbe hrvatskomu jeziku pa su dobro prihvaćena i nedvojbena, imena ostalih zemljopisnih objekata nisu se u većoj mjeri udomaćivala, a kad se to i radilo, bilo je nesustavno, nedosljedno i neujednačeno. Kako bi se dokinula ili barem smanjila šarolikost prilagođenih imenskih likova, ovdje smo za sve tipove zemljopisnih objekta preporučili najčešće samo jedan suvremeni ili povijesni prilagođeni imenski lik koji se može rabiti ako se upotrebljava prilagođeno, a ne izvorno ime.
Preporučene prilagođenice
Preporučene suvremene prilagođenice mogu se upotrebljavati u svakodnevnoj jezičnoj praksi, a preporučene povijesne prilagođenice (kojima pripadaju zastarjeli pohrvaćeni likovi nepromijenjenih izvornih imena, starije prilagođenice u međuvremenu preimenovanih zemljopisnih objekata i starije alternativne prilagođenice) na povijesnim zemljovidima i u historiografskim tekstovima. U novijim izvorima one su u velikoj mjeri zamijenjene izvornim imenima ili suvremenim prilagođenicama (držimo da ih nije uputno rabiti u suvremenom govoru i pisanju).
Odluke su se donosile na temelju potvrda u izvorima i načelima za preporuke. Držimo da bi se usustavljivanjem prilagođenih imena umanjile nejasnoće oko njihova pisanja, čime bi se u konačnici uklonila i nevoljkost oko uporabe prilagođenica.
Preporučivanje pisanja poluprilagođenica
Imajući u vidu probleme vezane uz pisanje i uporabu prilagođenih imena koje svakodnevno imaju ponajviše kartografi, leksikografi, jezikoslovci, geografi, povjesničari, prevoditelji, turistički djelatnici i novinari, prilikom izradbe ovoga priručnika ponajprije smo se dakle bavili popisivanjem i preporučivanjem pisanja prilagođenica. Pritom smo naglasili problem različitosti i neujednačenosti u pisanju pojedinih (polu)prilagođenih imena, odnosno problem nepostojanja jedinstvenih likova u hrvatskom jeziku. Uz to, uputili smo i na dugu tradiciju prilagodbe zemljopisnih imena (od najstarijih prijevodnih atlasa i drugih zemljopisnih izvora potkraj 19. st. do danas), na nestajanje mnogih povijesnih, danas posve zastarjelih prilagođenih likova (popisanih u ovom priručniku) na račun izvornih imena te na potrebu očuvanja povijesnih prilagođenih imena od zaborava.
Njihovo očuvanje držimo iznimno važnim jer su egzonimi ne samo vrijedan dio našega ukupnoga jezičnog blaga nego i odrednica našega identiteta, a time i kulturne baštine, pa je o njima potrebno voditi brigu na jednak način kao što se vodi briga o ostalim materijalnim i nematerijalnim bogatstvima. Osim toga, oni upućuju na dugotrajne kulturne, političke i ekonomske veze zajednice jezika primatelja s drugim za¬jednicama (jezika davatelja) te olakšavaju pamćenje i uporabu zemljopisnih imena, osobito mlađim na raštajima koji se već od prvih razreda predmetne nastave susreću s velikim brojem zemljopisnih imena u osnovnoškolskim zemljopisnim i povijesnim atlasima i udžbenicima.
Važnost standardiziranja zemljopisnih imena
Priručnicima o hrvatskim egzonimima Hrvatska se pridružuje zemljama koje su prije prepoznale važnost standardiziranja zemljopisnih imena radi njihova njegovanja i očuvanja u tekstovima i na kartografskim prikazima, kao i radi aktivne uporabe egzonima u govoru, kada je to poželjno. Nadamo se da bi oni mogli biti poticaj za osnivanje središnjega stručnog tijela koje bi okupilo jezikoslovce, geografe, povjesničare, kartografe, leksikografe i druge stručnjake zainteresirane za standardizaciju svih zemljopisnih imena u hrvatskom jeziku, tako i egzonima. Slično kao i u drugim zemljama, to bi se nacionalno stručno tijelo moglo poslužiti ovim obuhvatnim popisom suvremenih i povijesnih egzonima kako bi odredilo status i preporučilo uporabu svakoga pojedinog egzonima ubuduće te u konačnici pokušalo smanjiti njihov broj.
Uz preporučivanje pisanja zemljopisnih imena iz stranih jezika, u priručniku smo veliku pozornost posvetili i usustavljivanju pisanja izvornih imena iz različitih jezika, poglavito onih s nelatiničnim pismima (kineski, arapski, perzijski, grčki i dr.), standardizaciji hrvatskih inačica naziva stranih, osobito udaljenih jezika, popisivanju povijesnih hrvatskih likova te tipologiji navedenih zemljopisnih objekata. Posljednje pak podrazumijeva postojanje jasno definiranoga zem ljopisnoga strukovnog nazivlja, što također još nije sustavno napravljeno. Stoga je određivanje tipova i podtipova imenovanih zemljopisnih objekata u slučajevima u kojima definicije pojedinih zemljopisnih pojmova nisu jednoznačne katkad bilo velik izazov. Ne bježeći od njega, izradili smo tipologiju zemljo¬pisnih objekata koja bi trebala jasno odrediti tip zemljopisnoga objekta i, dakako, njegovo ime. Zbog svega navedenoga držimo da bi uporabna vrijednost ovoga priručnika mogla biti mnogo šira od toponomastičkih potreba za normiranjem egzonima.
UREDNICA
HRVATSKI EGZONIMI I.
IMENA DRŽAVA, GLAVNIH GRADOVA I NJIHOVIH STANOVNIKA
LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA
Zagreb,2016.
LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA
GLAVNI RAVNATELJ
Antun Vujić
RAVNATELJ
Bruno Kragić
CIP zapis je dosrupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000945420
ISBN 098-953-268-040-9
UREDNICA
Ivana Crljenko
UREDNIŠTVO
Ankica Čilaš Šimpraga, Domagoj Vidović
LEKSIKOGRAFSKE KONZULTANTICE
Sanja Fabijanić (podrijerlo imena država)
Zrinka Meštrović
ZNANSTVENI PREGLED
Josip Faričić
JEZIČNO UREDNIŠTVO
Zrinka Mešrrović,
Mirjana Mrakužić,
Ivana Jović
KARTOGRAFI
Tomislav Kaniški,
Darko Sekeli
GRAFIKA
Ankica Petrović (prijelom)
KOREKTURA
Dubravko Veldić,
Maja Karšaj,
Dubravka Šalić,
Olgica Zidanić
DIZAJN
Dubravka Rakoci
TISAK I UVEZ
ZRINSKI d. d., ČAKOVEC
RUKOPIS REDAKCIJSKI DOVRŠEN
26. rujna 2016.
TISKANJE DOVRŠENO
studeni 2016.
Mogućnosti kupnje – opširnije
Fizičke osobe – obročno plaćanje: – obrok
Pravne osobe – plaćaju jednokratno bez popusta.
